Video yükleniyor...

Video Yüklenemedi

Ana Sayfaya Dön

Najluđi učesnik"Slagalice"

50,083 görüntüleme • 1 yıl önce •via X (Twitter)

10 Yorum

hajde_polako profil fotoğrafı
hajde_polako1 yıl önce

Da li ovoliko idiota ne moze da skonta montazu? Citam/gledam i ne verujem.

Đole Proleće profil fotoğrafı
Đole Proleće1 yıl önce

Ti si druže debil

doušnik Milutin profil fotoğrafı
doušnik Milutin1 yıl önce

posle se pitaju zašto ljudi poveruju da je Zemlja ravna ploča...mnogo glupih ljudi ima

Vojvotkinja 🇷🇸 profil fotoğrafı
Vojvotkinja 🇷🇸1 yıl önce

Осионо, као појам постоји, а "господин" је кретен!

King Lear profil fotoğrafı
King Lear1 yıl önce

Геније. Није ваљда све ово било на ТВ?

Milena Uzunović profil fotoğrafı
Milena Uzunović1 yıl önce

Pa nije samo lud, malo je i glup

Zeljko profil fotoğrafı
Zeljko1 yıl önce

Majstor je majstor za seme i dileme!

cinkik profil fotoğrafı
cinkik1 yıl önce

Nakotilo se na tw, glupandera

Problem Developer profil fotoğrafı
Problem Developer1 yıl önce

Odličan skeč, naročito poslednje dve sekunde 👏👏👏

Neo Planta profil fotoğrafı
Neo Planta1 yıl önce

Jbt kakva slagalica.tip to radi profesionalno

Benzer Videolar

SRBI SU NAJLUĐI I NAJGLUPLJI NAROD NA SVETU.
1:30

Sensitive content

SRBI SU NAJLUĐI I NAJGLUPLJI NAROD NA SVETU.

Marin Bodirogić

141,380 görüntüleme • 4 ay önce

Evo imena i prezimena SNS batinaša u Novom Sadu koji su tukli građane Aleksandar Vučić više ne krije da je šef mafije - kriminalaca, batinaša i huligana SNS-a. Samo su oni još za režim... Zbog malih, sitnih privilegija, za šačicu dinara, ili za ono što im vlast ponudi u zamenu da tuku građane i studente na mirnim protestima širom Srbije. Srbija je ustala i tu više nema povratka. Vučić je stigao do kraja, koprca se kao grogirani bokser, u sprezi sa policijom objavio je rat narodu. A takvi ratovi su oduvek osuđeni na poraz. U Novom Sadu se građani umiriti ne mogu. Na narod je Vučić poslao sledeće krimose da ga brane, odnosno da tuku ljude: JOVAN KECMAN, zvani Coja iz Novog Sada (Detelinara) - izdržao 10-godišnju kaznu zatvora u Sremskoj Mitrovici u postupku organizovane prodaje narkotika, član tkzv. navijačke grupe "Firma" - Čodina grupa. Osuđen za ranjavanje Boće u Novom Sadu na sedam godina zatvora. Sukob sa pokojnim Vojislavom Škrbićem mu je doneo otvoreni prelom nosa u kafani "Verige" u Novom Sadu. Herojinski zavisnik. Prihod - trgovina narkoticima. MIRKO RADULOVIĆ iz Novog Sada, rodom iz Ravnog Topolovca, fudbalski menadžer i saradnik fudbalera Zorana Bambija Tošića iz Zrenjanina. Prihod -savetovanje. JOVO STANAREVIĆ zvani Joca iz Novog Sada, nastanjen u Sremskoj Kamenici u naselju Popovica, poseduje vilu sa bazenom, rodom iz Ravnog Topolovca, osuđivan na manje zatvorske kazne iz oblasti nasilja, lakših opijata, učesnik u subevncijama u poljoprivredi. Prihod - zelenašenje. MILENKO STANAREVIĆ rodom iz Ravnog Topolovca, radno angožovan u Americi. Krivično delo u toku, pranje novca za račun bratu Jovi Stanareviću. Prihod - vozač kamiona. BOJAN MIHAJLOVIĆ iz Odžaka, osuđenik i učesnik u mnogim krivičnim delima iz oblasti nasilja, početak zelenašenja radio za Crnogorca Dragana Vušovića, akter doskorašnjeg upucavanja u Odžacima kao oštećeni, krivično delo u toku - pranje para za svoj račun kroz organizovanje turnira u MMA. Prihod - zelenašenje. OPŠIRNIJE NA PORTALU

Bez Cenzure

100,241 görüntüleme • 11 ay önce

Povodom tvrdnji patrijarha Porfirija iznetih u intervjuu časopisu Nin da "patrijarh Pavle nikada nije učestvovao u političkim aktivnostima, a kamoli protestima", obratio sam mu se sledećim rečima: Vaša svetosti, Najiskrenije Vas molim da nedostatak hrabrosti da se stavite na stranu pravde, na stranu mladosti i budućnosti Srbije, ne opravdavate neistinama. Znam da Vam je neprijatno što deo naroda negativno komentariše kad Vas poredi sa patrijarhom Pavlom. Nemojte da pogoršavate situaciju iznoseći neistine poput one da patrijarh Pavle nikada nije učestvovao na protestima jer je činjenica da je govorio na Saboru DEPOS-a juna 1992. godine (snimaku prilogu)! Štaviše, njegovim obraćanjem je otvoren ovaj politički skup koji je kao zahtev imao smenu Miloševića i formiranje Vlade nacionalnog spasa. Kao aktivni učesnik protesta 1996/97 mogu da Vas obavestim da je isključivo zahvaljući Patrijarhu Pavlu i vladikama Srpske pravoslavne crkve sklonjen policijski kordon u Kolarčevoj ulici i omogućeno nesmetano kretanje demonstrantima. U tom trenutku nije postojala nikakva opasnost od krvoprolića, odnosno sukoba demonstranata koji su tražili priznavanje pravih rezultata lokalnih izbora i policije, kako Vi to tvrdite. Potez patrijarha je bio čin koji je jasno pokazao na čijoj su strani istina i pravda u tom trenutku i odlučujuće je uticao na Miloševića da prihvati evropsko posredovanje i poraz na izborima. Pozivam Vas da tokom velikog hrišćanskog praznika vaskrsnuća Isusa Hrista razmislite o nespornim činjenicama koje sam Vam naveo i potražite svoju savest. Možda i ona vaskrsne.

Dragan Djilas

87,511 görüntüleme • 1 yıl önce

Igore Mihaljeviću, novinar ne mora da bude član SNS-a, plaćenik režima ili učesnik nekakvog tajnog dogovora da bi Vučiću obavio posao. Ponekad je dovoljno samo da stane pred kameru N1 i izgovori upravo onu rečenicu koju Informer čeka kao ozebao sunce. „Glavni i osnovni motiv svih ovih protesta su krvave ruke, zato što su te krvave ruke krvave od Vukovara, Sarajeva, Dubrovnika, Srebrenice i Kosova.“ I gotovo. N1 dobije ideološki prepoznatljivog sagovornika u udarnom terminu, a Informer dobije besplatnu municiju da sve ljude koji podržavaju studente predstavi kao ustaše, mrzitelje Srbije i zagovornike teze da je čitav srpski narod genocidan. Isti snimak, dve televizije, dve naizgled suprotne propagande, a politički rezultat potpuno isti. Studentski pokret je uprljan temama koje studenti nisu postavili, režim je dobio neprijatelja po meri, a građani su ponovo podeljeni na „izdajnike“ i „patriote“. To nije dokaz da su N1 i Informer održali zajednički redakcijski sastanak. Nije ni potrebno. Ozbiljan sistem ne funkcioniše tako što svi glumci sede za istim stolom i potpisuju ugovor. Dovoljno je da svako odigra svoju unapred poznatu ulogu. Jedan izgovori ono što će od pokreta odbiti većinski deo Srbije. Drugi tu izjavu iseče, pojača i predstavi kao zvanični program svih studenata. Treći se pojavi da brani Srbiju od neprijatelja kojeg su prethodna dvojica zajedno proizvela. I predstava može da počne. Problem je u tome što Vukovar, Sarajevo, Dubrovnik, Srebrenica i Kosovo nisu zvanični osnov studentskih protesta. Zvanični zahtevi studenata odnose se na objavljivanje dokumentacije o rekonstrukciji Železničke stanice, utvrđivanje odgovornosti, procesuiranje napadača na studente i profesore, odbacivanje postupaka protiv uhapšenih demonstranata i druge konkretne institucionalne zahteve. Studenti su se okupili zato što je pala nadstrešnica, zato što su ljudi poginuli, zato što dokumentacija nije bila dostupna i zato što u Srbiji politička odgovornost odavno liči na mitsko biće o kojem svi pričaju, a niko ga nikada nije video. Igor Mihaljević ima puno pravo da misli o ratovima devedesetih šta god želi. Ima pravo da govori o svim zločinima, o svakoj žrtvi i o odgovornosti svakog režima. Ali nema pravo da svoju ideološku biografiju predstavi kao „glavni i osnovni motiv svih ovih protesta“. U snimku jeste dodao da govori u svoje ime i u ime ljudi koje poznaje, ali je rečenicu formulisao dovoljno široko da je režimska mašina odmah pretvori u optužnicu protiv čitavog pokreta. Snimak sa oznakom N1 potom su režimski portali preneli uz tvrdnje da blokaderi Srbe proglašavaju ratnim zločincima i genocidnim narodom, iako Mihaljević te reči doslovno nije izgovorio. To se u novinarstvu ne zove samo pravo na mišljenje. To se zove odgovornost za javno izgovorenu reč. Jer nije isto kada nešto izgovori čovek za kafanskim stolom i kada to izgovori profesionalni novinar pred kamerom, na protestu koji režim već mesecima pokušava da predstavi kao antisrpski, separatistički, ustaški i plaćenički. Novinar mora da zna gde stoji, kome govori i ko će njegove reči već sledećeg minuta iseći i pretvoriti u propagandni metak. Ako to ne zna, onda je politički naivan. Ako zna, a ipak to radi, onda je još gore. Godinama govorim da u Srbiji ne postoji samo sukob vlasti i opozicije. Postoji mnogo složeniji sistem međusobnog održavanja. Vlast proizvodi strah od „građanske opozicije“, dok deo takozvane građanske opozicije svojim izjavama proizvodi upravo onakvu karikaturu kakva je vlasti potrebna. Vučić kaže: „Ako ja odem, doći će oni koji mrze Srbiju.“ A onda se u pravom trenutku pojavi neko ko, umesto da govori o korupciji, nadstrešnici, tajnim ugovorima, nameštenim tenderima, zarobljenom pravosuđu i ljudima koji su poginuli, čitav protest poveže sa Srebrenicom, Dubrovnikom i Kosovom. Vučiću više ništa nije potrebno. Reklama je završena besplatno. Još pre desetak godina kod novinara Pece Popovića gledao sam materijal koji je ukazivao na poslovna preplitanja ljudi i firmi iz krugova koji su javnosti predstavljani kao nepomirljivi, Đilasovog i Vučićevog. To moje lično iskustvo nije sudska presuda niti dokaz da je svaki njihov sukob dogovoren. Ali me je naučilo da političku predstavu ne posmatram samo kroz ono što lideri govore pred kamerama, nego i kroz interese, novac, medijske poslove i mreže koje ostaju iza zavese. U Srbiji su ideološke svađe često najglasnije upravo tamo gde su poslovni interesi najtiši. Zato nije nužno da Vučić i proevropska opozicija formalno sarađuju. Dovoljno je da jedni drugima budu potrebni. Vučiću je potrebna opozicija kojom može da plaši većinsku Srbiju. Takvoj opoziciji potreban je Vučić, jer dok je on na vlasti postoje projekti, konferencije, paneli, grantovi, gostovanja, međunarodne delegacije i večita borba protiv diktatora koja nikada ne mora da stigne do pobede. Ne tvrdim da je svaki čovek koji dobije evropski projekat kupljen, niti da svaki novinar koji kritikuje srpski nacionalizam radi za Vučića. To bi bilo isto ono tabloidno pojednostavljivanje protiv kojeg govorim. Tvrdim nešto drugo. Kada nečija politička i profesionalna egzistencija zavisi od trajanja krize, onda rešavanje krize prestaje da bude njegov najvažniji interes. U Americi se kupovina političkog uticaja barem pakuje u pravne izraze kao što su lobiranje, donacija kampanji i politički akcioni komitet. Kod nas nema potrebe ni za tolikom finoćom. Ovde se interesi razmenjuju kroz medije, javna preduzeća, konsultantske ugovore, projekte, oglašavanje, upravne odbore, nevladine organizacije i povremeno opoziciono gostovanje koje nikada ne ugrožava temelj sistema. Mi korupciju čak nismo ni legalizovali. Samo smo je učinili normalnom. Dinko Gruhonjić, Ana Lalić, Nenad Čanak, Jelena Kleut i svi drugi javno angažovani ljudi imaju pravo na svoje stavove. Neki od njih trpeli su stvarne pritiske vlasti i to ne treba prećutati. Ali nijedan od njih nije vlasnik studentskog pokreta, niti ima pravo da studentima na leđa natovari sopstvene ideološke ratove, nacionalne komplekse i političke račune. Studentski pokret nije nastao zbog Dinka, Ane, Čanka, Igora, N1, opozicionih stranaka, Evropske unije, Rusije ili bilo koje ambasade. Nastao je zato što je pala nadstrešnica i ubila ljude. Upravo zbog toga je toliko opasan sistemu. Nema predsednika, nema centralnog komiteta, nema jednog vođu kojeg mogu da kupe, ucene, kriminalizuju ili pozovu na televizijski duel. Studenti su odbijali da ih preuzmu i vlast i opozicija, a režimu je najteže da se bori protiv ljudi koji ne prihvataju unapred napisane uloge. Zato sada traje pokušaj ideološkog preuzimanja. Ako ih ne mogu kupiti, proglasiće ih ustašama. Ako ih ne mogu preuzeti, nakačiće im stare aktiviste kao nezvanične portparole. Ako ih ne mogu razbiti policijom, razbiće ih pitanjima o Srebrenici, Kosovu, Rusiji, Evropi, Titu, Draži, zastavama i crkvi. Sve, samo da se ne govori o nadstrešnici. Sve, samo da se ne govori o novcu. Sve, samo da se ne govori o tome ko je potpisao, ko je ugradio, ko je nadzirao, ko je znao, ko je ćutao i ko je odgovoran. Igor Mihaljević je svojom izjavom dao režimu upravo ono što mu je trebalo. Možda iz uverenja, možda iz političke samodopadljivosti, možda iz potrebe da u svaku temu ugura sopstvenu ideologiju. Motiv ne mogu da znam. Posledicu mogu da vidim. N1 je dobio prilog. Informer je dobio zicer. Vučić je dobio dokaz za svoju propagandu. A studenti su dobili još jednu etiketu koju sada moraju da skidaju sa sebe, iako je nikada nisu stavili. To je ta igra. Jedna strana glumi evropsku, prosvećenu i moralno superiornu opoziciju. Druga glumi poslednji bedem Srbije. I dok se međusobno gađaju Srebrenicom, ustašama, genocidom, izdajom i patriotizmom, tenderi prolaze, ugovori ostaju tajni, institucije ćute, a odgovornost isparava. Publika se svađa. Glumci primaju honorare. Sistem ostaje na sceni. Zato danas treba čuvati studentski pokret i od vlasti i od profesionalnih opozicionara, od tabloida i od samozvanih ideoloških staratelja. Ne zato što studenti ne smeju imati političke stavove, već zato što sami moraju da ih formulišu, bez ljudi koji bi da na njihovoj energiji operu sopstvene biografije ili nastave ratove iz prošlog veka. Današnji studenti nisu bili Titovi pioniri. Nisu odrasli uz obaveznu ljubav prema partiji, vođi i jedino dozvoljenoj istoriji. Ne impresioniraju ih ni maršalske uniforme, ni evropske kravate, ni patriotska galama, ni televizijski autoriteti. Oni prepoznaju sistem po posledicama, a njegova najstrašnija posledica leži ispod ruševina novosadske nadstrešnice. Upravo je to cela istina. I zato ih svi žele pod kontrolom.

Beg@

14,322 görüntüleme • 14 gün önce