正在加载视频...

视频加载失败

59,906 次观看 • 8 个月前 •via X (Twitter)

0 条评论

暂无评论

原始帖子的评论将显示在这里

相关视频

Muka mi je od populizma. U redu je da negira čitave decenije koje su prethodile 2008. Može da se pravi da se 17. februara 2008. Kosovo nije usvojilo Deklaraciju o nezavisnosti. Može da zaboravi 8. oktobar 2008., kada je Generalna skupština UN, na inicijativu Srbije, zatražila savetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde o tome da li je ta deklaracija u skladu sa međunarodnim pravom. Može da potpuno ignoriše 22. jul 2010., kada je Međunarodni sud pravde zaključio da deklaracija o nezavisnosti Kosova nije prekršila međunarodno pravo. Može da preskoči i 9. septembar 2010., kada je Generalna skupština UN poverila Evropskoj uniji da posreduje u dijalogu Beograda i Prištine. Može da ga ne zanima ni 8. mart 2011., kada je počeo tehnički dijalog Beograda i Prištine. Ni 19. april 2013., kada je postignut Briselski sporazum o principima normalizacije odnosa. Ni 27. februar 2023., kada je usaglašen Sporazum o putu ka normalizaciji, niti 18. mart 2023., kada je u Ohridu dogovoren njegov Implementacioni aneks. Može da ignoriše i ono što je svemu tome prethodilo: ratne zločine i sistemsku diskriminaciju Albanaca tokom Miloševićeve vlasti, masovna otpuštanja, zatvaranje škola na albanskom jeziku i paralelni obrazovni sistem u privatnim kućama. Do oktobra 1991. otpušteni su svi albanski nastavnici, a na Univerzitetu u Prištini ostalo je svega 15 albanskih profesora, koji su predavali na srpskom. Ali postoji jedna stvar koju nijedan ustavni član ne može da izbriše: političku realnost da ogromna većina Albanaca na Kosovu ne prihvata vlast Beograda niti želi da joj Beograd određuje političku budućnost. A taj Ustav je 2006. usvojen u procesu čiju su ubrzanost i izostanak javne rasprave kritikovali i Venecijanska komisija. Na pokradenom referendumu, bez izborne ćutnje, tokom kojeg su se dva dana džakovi sa lažnim glasovima ubacivali u kutije, za Ustav je glasalo 53,04% svih upisanih birača, tek nešto iznad potrebne polovine. U Vojvodini nije prošao: za njega je glasalo svega 43,93% biračkog tela. Zato pozivanje dr Ilije Srdanovića isključivo na Ustav Srbije nije odgovor na pitanje šta bi njegova politika prema Kosovu konkretno značila. Zato suštinsko pitanje nije šta piše u preambuli, nego koji je politički plan. Ako se tvrdi da Kosovo treba ponovo da bude pod efektivnom vlašću Beograda, kako se zamišlja da se do toga dođe uz protivljenje ogromne većine tamošnjeg albanskog stanovništva? Ratom? To je odgovor koji birači imaju pravo da čuju. Da znaju za kakvu politiku glasaju.

Naim Leo BEŠIRI

71,183 次观看 • 1 个月前