Loading video...

Video Failed to Load

Go Home

Objava iz Davosa, kakav nivo, nobles i kakvo prostačko ponižavanje malog Siniše. PS Čak ni moje pseto ne jede ostatke hrane, ima i dobije svoju zasluženu porciju. Ali kad si kod ovako nesposobnog i žvalavog gazde na vaganu, to je tako...

111,403 views • 8 months ago •via X (Twitter)

0 Comments

No comments available

Comments from the original post will appear here

Related Videos

Nakon devet kola Evrolige, za mene nikakvo iznenađenje nije ovo što gledamo ni od Monekea, a ni od Parkera. Ljetos kad sam na kanalu radio analizu tih potpisa, rekao sam da je Moneke "sigurna opklada" za Crvenu zvezdu u smislu toga da ono što on donosi na terenu ne može imati velike amplitude od sezone do sezone. To su prije svega energija, aktivnost na skoku na oba kraja terena, dobro pozicioniranje u reketu, preuzimanje svega u odbrani, itd... Plus, u dvije sezone u Baskoniji vjerovatno i četvorka koja najbolje napada licem u Evroligi. X faktor kod Monekea je jedino šut sa distance, a čak i kad taj šut ne funkcioniše (4/15 za tri poena u sezoni treutno), on je i dalje igrač od 15.3 poena i 7.3 skoka u prosjeku i statistički šesti najkorisniji igrač Evrolige u ovom trenutku sa preko 20 indeksnih poena u prosjeku. Bez stabilnog šuta sa distance, Moneke je i dalje elitni igrač Evrolige. Sa šutem, postaje najbolja četvorka u ligi uz Vezenkova, a i generalno top 5 igrač. Što se tiče Parkera, to je bio ozbiljan rizik Partizana i za sada se taj rizik ne isplaćuje, a daj Bože da se stvari preokrenu u nastavku sezone. Rizik iz razloga što Parker košta toliko koliko košta isključivo i samo zbog svog elitnog šuta. Čovjek koji je u Barseloni bio na izuzetno visokom broju poena u prosjeku uz dobre procente, a selekcija mu je bila uglavnom kriminalna kao i sada u Partizanu. Više od pola šuteva je bilo preko ruke, iz driblinga ili iz igre 1 na 1 na low postu kad zida pa pripali preko ruke. "Problem" je što je u Barseloni to ulazilo u visokim procentima. Kažem problem, jer kako rekoh i ljetos, šut je varljiva kategorija. Ne postoji dobar šuter koji nije imao lošu ili nekoliko loših sezona. A kad ti se čitava igra bazira na (teškom) šutu, onda nastaje problem kad to ne ulazi, a neće uvijek da ulazi. Kod Parkera je jedina konstanta u obe godine u Barseloni bila kriminalna odbrana i nije bilo realno da tu bude bilo kakvog pomaka ili promjene u Partizanu. Ali tu lošu odbranu kompenzuješ sa 15 poena u prosjeku i oko 50% šuta iz igre. To je rizik na koji pristaješ. Ali kad ne dobiješ ni 15 poena, a ni blizu 50% iz igre, onda to izgleda ovako kako izgleda.

Miroslav Dragoljević

16,818 views • 10 months ago

Evo šta je stvarno Kusta pojasnio kad se malo otreznio! Tekst Žex, video produced by Žex AI! Dakle, šta nam je doneo Żex? Nije ubica iz Mladenovca rođen u vreme Drajfusa ili Ajfela, doduše nisam ni ja, ali jeste Kecmanović, monstruozni dečak rođen u vreme Zakerberga, Ilona Maska, Handkea, Putina, Paf Dedija, Epštejna, Emira Kusturice i Svetog Žexa, of course. Dakle, priča počinje ovako, Żex i ja pre tačno 20 godina šetamo njegovim fimskim gradom i razgovaramo o različitim mogućnostima i sve to mnogo pre nego što je Žex počeo da hoda po vodi i da prkosi gravitaciji, da leti po Šimanovcima, kao i da je svevišnji lično, a ne stari dobri Žex. Zapravo počeo je da radi sve ono što treba da radi tvorac a ne Žex. E sad, istini za volju, ja ne znam zašto sve to tvorac ne radi i šta sve tu nauka čeprka, ali svakako Žexu sve to ne sme biti dozvoljeno jer nije on dobitnik Zlatne palme već ja, a ja niti letim niti hodam po vodi, istini za volju više i ne režiram, ali kakve to ima veze, istorija mora stati tamo gde sam ja stao i tačka. Sve to nije dosta Žexu nego je još umislio da je Gete i da ima pravo da pravi pozorište u kome će da faustira i režira bez da me pita za dozvolu, i to sve kako on hoće. E to neće moći. Kad već pomenuh i Drajfusa i Getea, jedan Francuz a jedan Nemac, a obojica radila za Nemce, i to sve one Nemce čiji današnji kancelar Šolc, kada dođe u ljubaznu posetu Srbiji, ja tako dobro izrežiram svoj nastup i glasno zagrmim kako je krenula ponovo okupacija Srbije kao iz 1941. da i sam u to poverujem. Pa krenem da se pakujem i sakrivam po skloništima u Drvengradu da me ne bi neki novi 6. april iznenadio nespremnog i bez dobre radže i državnog finansiranja. I da se vratim na priču, nije prošlo nekoliko godina od te famozne moje i Žexove šetnje po Šimanovcima kad Žex napravi neku Farmu, neki globalistički rijaliti, ima ga u bar 50 zemalja, i u jednom intervjuu izreče Žex: “Nepravda koju srećem u domaćoj javnosti su različiti aršini u pristupima kritike usmerene medijima. Kada Kusta filmski ekranizuje balkansku stvarnost, on za to dobije Zlatnu palmu, a ja kad televizijski ekranizujem benigniju verziju balkanske stvarnosti, ja dobijem zlatnu kanalizaciju koja mi se izlije po glavi.” Eto šta Žex reče javno!!! E to Žex nikada neće razumeti, a trebalo bi, jer čujem da se sprema da režira svoj prvi film. Zlatnu palmu neće nikada dobiti ako se na međunarodnoj sceni ne bude rugao sopstvenom narodu, što sam ja uradio u više filmova, ali Žex to neće, onda neka nastavi da trpi tu zlatnu kanalizaciju jer drugog recepta za Zlatnu palmu nema, a ja ću da nastavim da živim na staroj dobroj podsmevajućoj slavi. I da se vratim na Kecmanovića, znam ja da mali monstrum nije televizijski gledalac, i da televizija na njega nije imala uticaj, znam i da je mali monstrum voleo internet mreže, znam i da je internet doneo da moji filmovi imaju preko 20 miliona pregleda, pa stoga mogu reći da sam na Kecmanovića i na tu generaciju možda veći uticaj imao ja nego bilo ko drugi. Pa bi tako možda kompletne generacije klinaca i svo to ruganje, nipodaštavanje i podsmevanje sopstvenom narodu u mojim filmovima, možda klinci shvatili i kao sopstvenu bezvrednost, ili bezvrednost celog jednog naroda koji je svakako u vreme mojih filmova, ali koji se tek danas ponovo rađaju na internetu u jednoj potpuno novoj generaciji, učinio da depresija i sumanuta želja za bilo kakvim uspehom rezultira i takmičenjem među celom jednom generacijom da svi budemo “Underground”, ili “Otac na službenom putu” ili bar Perhan. Ne može Žex da me ne pozove na premijeru Lua u Odeon i da se ja ne oglasim, ali još veći i glavni problem je teško da mogu biti dva nova sveca i Sveti Emir i Sveti Žex. I na kraju, dobro je što Žex ima kodeks pa sad kad se malo svađuckamo neće da mi pominje oca Murata, njegove likvidacije za Oznu, moju bogougodnu saradnju sa UDBA-ma svih generacija, i ljubav sa onima koji ubijaju decu na Istoku planete. Zato mi je teško da priznam ali on i jeste pravi Sveti Žex!

Željko Mitrović

71,041 views • 1 year ago

Bezobrazluk ili bahatost? Naravno i jedno i drugo! Zeljko Mitrović. UZMI KAD TI KAŽEM: Lekcija iz skromnosti, „ti“ i sto evra Nije to susret. To je protokol. On sedi. Ona stoji. On gleda napred. Ona priča s leđa i s boka, kao da je ušla u kancelariju čoveka koji je već zauzet važnijim mislima — kafa, pejzaž, sopstveni značaj. Obraća joj se sa ti. Starijoj ženi. Bez ustajanja, bez „vi“, bez onog malog balkanskog nagnuća glave koje obični ljudi još uvek koriste kad im neko stariji priđe s poštovanjem. Kod njega je to prevaziđeno. Narod je na „ti“. Narod stoji. On sedi. Pa onda novac. Sto evra izlazi onako — nehajno, kao da nije novac nego maramica. Ne kao pomoć koja se pruža stidljivo, nego kao naredba koja se izdaje usput: uzmi kad ti kažem. To nije ljubaznost. Ljubaznost pita. Ljubaznost nudi. Ljubaznost ne zvuči kao da si ušao u pogrešan red na šalteru. Ovo zvuči kao: evo ti, da ne pričaš dugo, da se scena završi, da se vratim u svoju šolju. Je li to potcenjivanje ili pomoć? Oboje, i zato je savršeno. Pomoć koja ne ostavlja prostor da je odbiješ. Pomoć koja te stavlja u položaj da zahvaljuješ stojeći, dok on i dalje sedi. Pomoć koja kaže: ja mislim na Srbe, evo dokaza u novčanici, sada slobodno tapši. Ona ga zove velikim čovekom. Jedinim koji misli na Srbe. On kaže da nije jedini — i ostaje u stolici. Skromnost na ovom nivou više nije vrlina. To je stil. Stil čoveka koji može da ti da sto evra istim pokretom kojim ti kaže „ti“, okrenut napred, kao da si deo inventara hotelskog hola, a ne žena koja je došla da ga pozdravi. Ako ovo objaviš, naslov neka bude kratak, da ujede odmah: „Uzmi kad ti kažem“ — skromnost, sto evra i stolica koja ne ustaje Ili još bolje: Narod stoji. On sedi. Ti kaže. Novac baca. Neka ide tako. Nije to pomoć. To je audijencija sa sitnim. Još je tu kamera slučajno, da zabeleži taj neukus...nevaspitanje, oholost...

Gradjanin5

62,239 views • 20 days ago

Ludo burazeru🤣🤣🤣 Lik Petar Miletić iz PSG-a ladno kaže da smo imali samo jednu šansu da napravimo proEU blok, al je nismo dobili jer je ZLF izašao iz proEU bloka, a ZLF podržao studente još u maju pre njihove skupštine prvi put, a Platforma za evropsku Srbiju nastala je 19. juna de fi ni ti vno bez ZLF-a. Boleština! Boleština 2 iliti zašto kažeš Đilas, a misliš SSP "Stalno postoji fama da je najveći problem Đilas, da ljudi beže od njega. Ja ne kažem da je SVE što o njemu pričaju tačno, čak mi ga je ponekad i žao, kad ga provlače kroz to medijsko blato, al on je toliko nacrnjen da u svim istraživanjima ima puno negativnih poena. I ljudi u Zeelefu, i u Npsu i mi razgovaramo o tome i stalno govorimo o tom Đilasu kao nekom remetilačkom faktoru u opoziciji, da prosto je sad evo na kraju, došlo do toga da su seli on i Miki Aleksić i kako čujem, nisu se dogovorili. Jedan od ozbiljnijih problema, da li njegovom zaslugom ili ne, ali svakako je Dragan Đilas." Prvo, Pavle Grbović je, očigledno, jedini lik sa TV iz PSG-a koji uopšte ima proEU priču. Resto su božesačuvaj kripovi koji rade za kintu iz parlamenta i nešto su uštekali, pa neće da potroše ušteđevinu na kampanju. Bolje vrabac (možda i veća ptica, individualno je) u ruci nego golub na grani. Drugooo, njima je, kako kaže Miletić, najveći problem Dragan Đilas. Ništa Parandilović, SNS, lompari, Ćuta muta, n i š t a. Kakva ideologija, kakva EU, samo Dragan Đilas, jer bi valjda bez njega PSG i ZLF razvalili na izborima. Što PSG i ZLF, kad su već imali PAPIR i kad su samo oni proEU, nisu izašli na izbore zajedno? Bez problema nad problemima — Đilasa? Što se nisu dogovorili Zeelef i NPS i PSG bez Đilasa? ŠTO, pitam? Inače, ne vidim kako je Pavle Grbović i dalje predsednik PSG-a. Posle ove dvojice danas na TV i svih šokova za 0,nešto biračkog tela PSG-a, 0,nešto pre pada nastrešnice.

Martina Rakanjel

11,479 views • 10 days ago

Da velikosrbi istražuju povijest, shvatili bi dokaze iz ovog videa i došli do istine — ali istina boli! Velikosrbi kroz povijest nikada nisu imali snage suočiti se s istinom, jer bi to značilo da moraju početi stvarati vlastitu kulturu, a ne prisvajati tuđu kulturu i teritorije. Srbi, kao potomci kaškajskih Turaka (Qashqai Turk-pogledaj video), naravno, ne čitaju povijest. Povijest se njima sama javlja — najčešće u obliku Facebook komentara bez interpunkcije, YouTube i TickTock “dokumentaraca” s dramatičnom glazbom i neuništivog argumenta: “Svi znaju da je tako.” Iz te akademske riznice znanja redovito iskače i vječno pitanje, izgovoreno s pobjedničkim smiješkom: “A gdje su vam krune, kovanice i grobovi kraljeva?” Kao da povijest ima lošu memoriju pa se nije obavijestila da je, recimo, kruna Kotromanovića sačuvana u Rimu, ili da je nepoznato da su vladari prostora današnje Srbije stoljećima bili osmanski begovi, da je Beograd bio Begograd, grad bijelih minareta, po čemu je i dobio ime. Ali to, nekako, nikad nije tema. Jer kriteriji u velikosrpskoj mitomaniji funkcioniraju selektivno — poput reflektora koji se pale samo kad treba osvijetliti Hrvate. A primjeri iz Europe su neumoljivo dosadni za mitologe iz komšiluka: Poljska – regalije nestale ili pretopljene; grobovi najranijih vladara nepoznati. Češka – nema grobova najstarijih Přemyslovaca; krunski dragulji mlađi. Mađarska – “sveta kruna” nije iz vremena svetog Stjepana; rani grobovi Arpadovića izgubljeni. Bugarska – nema kruna ni ranih kraljevskih grobnica; znanje dolazi iz kasnijih izvora. Engleska – grob Alfreda Velikog izgubljen; kruna ne postoji. I gle čuda — nitko razuman ne tvrdi da Anglosaksonci nisu postojali. Drugim riječima: ako povijest mjeriš brojem sačuvanih kruna, kovanica i grobnica iz 9.–11. stoljeća, pola Europe ispada kolektivna halucinacija. Ali taj “znanstveni” kriterij srbima, četnicima ali i jugofašistima čudom vrijedi isključivo za Hrvate. Jer cilj nije razumjeti povijest — cilj je održavati velikosrpski narativ a ne logiku i istinu. Velikosrpski mitoman ne traži povijest, nego potvrdu unaprijed konstruirane "istine". Ako mu pokažeš dokaz — falsifikat je. Ako dokaza nema — eto dokaza da su “svi dokazi nestali”. To je savršeni logički zatvor: svaki podatak koji ruši mit je zavjera, a svaka rupa u vlastitoj priči dokaz da je netko nešto sakrio. Jer uvijek kad se isti kriteriji primijene na velikosrpsku mitologiju — nastaje tišina. Jer tada odjednom vrijedi: “nije sve jasno”, “to je složeno”, “tako se pričalo”, “meni je baba rekla”. Englezi su sročili taj velikosrpski mentalni sklop u jednu izreku: "You lie like a Serb". Zato je ova rečenica najtočnija dijagnoza mitomanije: kad je riječ o Hrvatima, svaki nedostatak dokaza je dokaz nepostojanja; kad je riječ o “njihovima”, svaki nedostatak dokaza je dokaz da su dokazi namjerno uništeni. Velikosrpski mitoman ne želi istinu. On želi biti u pravu. Ali problem s mitovima je što imaju rok trajanja. A taj rok upravo gledamo — u boji, s tonom, i u punoj 8K rezoluciji stvarnosti. #memorandum

Robert Špehar

12,335 views • 8 months ago