Loading video...

Video Failed to Load

Go Home

Objava iz Davosa, kakav nivo, nobles i kakvo prostačko ponižavanje malog Siniše. PS Čak ni moje pseto ne jede ostatke hrane, ima i dobije svoju zasluženu porciju. Ali kad si kod ovako nesposobnog i žvalavog gazde na vaganu, to je tako...

111,389 views • 5 months ago •via X (Twitter)

0 Comments

No comments available

Comments from the original post will appear here

Related Videos

Nakon devet kola Evrolige, za mene nikakvo iznenađenje nije ovo što gledamo ni od Monekea, a ni od Parkera. Ljetos kad sam na kanalu radio analizu tih potpisa, rekao sam da je Moneke "sigurna opklada" za Crvenu zvezdu u smislu toga da ono što on donosi na terenu ne može imati velike amplitude od sezone do sezone. To su prije svega energija, aktivnost na skoku na oba kraja terena, dobro pozicioniranje u reketu, preuzimanje svega u odbrani, itd... Plus, u dvije sezone u Baskoniji vjerovatno i četvorka koja najbolje napada licem u Evroligi. X faktor kod Monekea je jedino šut sa distance, a čak i kad taj šut ne funkcioniše (4/15 za tri poena u sezoni treutno), on je i dalje igrač od 15.3 poena i 7.3 skoka u prosjeku i statistički šesti najkorisniji igrač Evrolige u ovom trenutku sa preko 20 indeksnih poena u prosjeku. Bez stabilnog šuta sa distance, Moneke je i dalje elitni igrač Evrolige. Sa šutem, postaje najbolja četvorka u ligi uz Vezenkova, a i generalno top 5 igrač. Što se tiče Parkera, to je bio ozbiljan rizik Partizana i za sada se taj rizik ne isplaćuje, a daj Bože da se stvari preokrenu u nastavku sezone. Rizik iz razloga što Parker košta toliko koliko košta isključivo i samo zbog svog elitnog šuta. Čovjek koji je u Barseloni bio na izuzetno visokom broju poena u prosjeku uz dobre procente, a selekcija mu je bila uglavnom kriminalna kao i sada u Partizanu. Više od pola šuteva je bilo preko ruke, iz driblinga ili iz igre 1 na 1 na low postu kad zida pa pripali preko ruke. "Problem" je što je u Barseloni to ulazilo u visokim procentima. Kažem problem, jer kako rekoh i ljetos, šut je varljiva kategorija. Ne postoji dobar šuter koji nije imao lošu ili nekoliko loših sezona. A kad ti se čitava igra bazira na (teškom) šutu, onda nastaje problem kad to ne ulazi, a neće uvijek da ulazi. Kod Parkera je jedina konstanta u obe godine u Barseloni bila kriminalna odbrana i nije bilo realno da tu bude bilo kakvog pomaka ili promjene u Partizanu. Ali tu lošu odbranu kompenzuješ sa 15 poena u prosjeku i oko 50% šuta iz igre. To je rizik na koji pristaješ. Ali kad ne dobiješ ni 15 poena, a ni blizu 50% iz igre, onda to izgleda ovako kako izgleda.

Miroslav Dragoljević

16,818 views • 8 months ago

Evo šta je stvarno Kusta pojasnio kad se malo otreznio! Tekst Žex, video produced by Žex AI! Dakle, šta nam je doneo Żex? Nije ubica iz Mladenovca rođen u vreme Drajfusa ili Ajfela, doduše nisam ni ja, ali jeste Kecmanović, monstruozni dečak rođen u vreme Zakerberga, Ilona Maska, Handkea, Putina, Paf Dedija, Epštejna, Emira Kusturice i Svetog Žexa, of course. Dakle, priča počinje ovako, Żex i ja pre tačno 20 godina šetamo njegovim fimskim gradom i razgovaramo o različitim mogućnostima i sve to mnogo pre nego što je Žex počeo da hoda po vodi i da prkosi gravitaciji, da leti po Šimanovcima, kao i da je svevišnji lično, a ne stari dobri Žex. Zapravo počeo je da radi sve ono što treba da radi tvorac a ne Žex. E sad, istini za volju, ja ne znam zašto sve to tvorac ne radi i šta sve tu nauka čeprka, ali svakako Žexu sve to ne sme biti dozvoljeno jer nije on dobitnik Zlatne palme već ja, a ja niti letim niti hodam po vodi, istini za volju više i ne režiram, ali kakve to ima veze, istorija mora stati tamo gde sam ja stao i tačka. Sve to nije dosta Žexu nego je još umislio da je Gete i da ima pravo da pravi pozorište u kome će da faustira i režira bez da me pita za dozvolu, i to sve kako on hoće. E to neće moći. Kad već pomenuh i Drajfusa i Getea, jedan Francuz a jedan Nemac, a obojica radila za Nemce, i to sve one Nemce čiji današnji kancelar Šolc, kada dođe u ljubaznu posetu Srbiji, ja tako dobro izrežiram svoj nastup i glasno zagrmim kako je krenula ponovo okupacija Srbije kao iz 1941. da i sam u to poverujem. Pa krenem da se pakujem i sakrivam po skloništima u Drvengradu da me ne bi neki novi 6. april iznenadio nespremnog i bez dobre radže i državnog finansiranja. I da se vratim na priču, nije prošlo nekoliko godina od te famozne moje i Žexove šetnje po Šimanovcima kad Žex napravi neku Farmu, neki globalistički rijaliti, ima ga u bar 50 zemalja, i u jednom intervjuu izreče Žex: “Nepravda koju srećem u domaćoj javnosti su različiti aršini u pristupima kritike usmerene medijima. Kada Kusta filmski ekranizuje balkansku stvarnost, on za to dobije Zlatnu palmu, a ja kad televizijski ekranizujem benigniju verziju balkanske stvarnosti, ja dobijem zlatnu kanalizaciju koja mi se izlije po glavi.” Eto šta Žex reče javno!!! E to Žex nikada neće razumeti, a trebalo bi, jer čujem da se sprema da režira svoj prvi film. Zlatnu palmu neće nikada dobiti ako se na međunarodnoj sceni ne bude rugao sopstvenom narodu, što sam ja uradio u više filmova, ali Žex to neće, onda neka nastavi da trpi tu zlatnu kanalizaciju jer drugog recepta za Zlatnu palmu nema, a ja ću da nastavim da živim na staroj dobroj podsmevajućoj slavi. I da se vratim na Kecmanovića, znam ja da mali monstrum nije televizijski gledalac, i da televizija na njega nije imala uticaj, znam i da je mali monstrum voleo internet mreže, znam i da je internet doneo da moji filmovi imaju preko 20 miliona pregleda, pa stoga mogu reći da sam na Kecmanovića i na tu generaciju možda veći uticaj imao ja nego bilo ko drugi. Pa bi tako možda kompletne generacije klinaca i svo to ruganje, nipodaštavanje i podsmevanje sopstvenom narodu u mojim filmovima, možda klinci shvatili i kao sopstvenu bezvrednost, ili bezvrednost celog jednog naroda koji je svakako u vreme mojih filmova, ali koji se tek danas ponovo rađaju na internetu u jednoj potpuno novoj generaciji, učinio da depresija i sumanuta želja za bilo kakvim uspehom rezultira i takmičenjem među celom jednom generacijom da svi budemo “Underground”, ili “Otac na službenom putu” ili bar Perhan. Ne može Žex da me ne pozove na premijeru Lua u Odeon i da se ja ne oglasim, ali još veći i glavni problem je teško da mogu biti dva nova sveca i Sveti Emir i Sveti Žex. I na kraju, dobro je što Žex ima kodeks pa sad kad se malo svađuckamo neće da mi pominje oca Murata, njegove likvidacije za Oznu, moju bogougodnu saradnju sa UDBA-ma svih generacija, i ljubav sa onima koji ubijaju decu na Istoku planete. Zato mi je teško da priznam ali on i jeste pravi Sveti Žex!

Željko Mitrović

71,005 views • 1 year ago

Da velikosrbi istražuju povijest, shvatili bi dokaze iz ovog videa i došli do istine — ali istina boli! Velikosrbi kroz povijest nikada nisu imali snage suočiti se s istinom, jer bi to značilo da moraju početi stvarati vlastitu kulturu, a ne prisvajati tuđu kulturu i teritorije. Srbi, kao potomci kaškajskih Turaka (Qashqai Turk-pogledaj video), naravno, ne čitaju povijest. Povijest se njima sama javlja — najčešće u obliku Facebook komentara bez interpunkcije, YouTube i TickTock “dokumentaraca” s dramatičnom glazbom i neuništivog argumenta: “Svi znaju da je tako.” Iz te akademske riznice znanja redovito iskače i vječno pitanje, izgovoreno s pobjedničkim smiješkom: “A gdje su vam krune, kovanice i grobovi kraljeva?” Kao da povijest ima lošu memoriju pa se nije obavijestila da je, recimo, kruna Kotromanovića sačuvana u Rimu, ili da je nepoznato da su vladari prostora današnje Srbije stoljećima bili osmanski begovi, da je Beograd bio Begograd, grad bijelih minareta, po čemu je i dobio ime. Ali to, nekako, nikad nije tema. Jer kriteriji u velikosrpskoj mitomaniji funkcioniraju selektivno — poput reflektora koji se pale samo kad treba osvijetliti Hrvate. A primjeri iz Europe su neumoljivo dosadni za mitologe iz komšiluka: Poljska – regalije nestale ili pretopljene; grobovi najranijih vladara nepoznati. Češka – nema grobova najstarijih Přemyslovaca; krunski dragulji mlađi. Mađarska – “sveta kruna” nije iz vremena svetog Stjepana; rani grobovi Arpadovića izgubljeni. Bugarska – nema kruna ni ranih kraljevskih grobnica; znanje dolazi iz kasnijih izvora. Engleska – grob Alfreda Velikog izgubljen; kruna ne postoji. I gle čuda — nitko razuman ne tvrdi da Anglosaksonci nisu postojali. Drugim riječima: ako povijest mjeriš brojem sačuvanih kruna, kovanica i grobnica iz 9.–11. stoljeća, pola Europe ispada kolektivna halucinacija. Ali taj “znanstveni” kriterij srbima, četnicima ali i jugofašistima čudom vrijedi isključivo za Hrvate. Jer cilj nije razumjeti povijest — cilj je održavati velikosrpski narativ a ne logiku i istinu. Velikosrpski mitoman ne traži povijest, nego potvrdu unaprijed konstruirane "istine". Ako mu pokažeš dokaz — falsifikat je. Ako dokaza nema — eto dokaza da su “svi dokazi nestali”. To je savršeni logički zatvor: svaki podatak koji ruši mit je zavjera, a svaka rupa u vlastitoj priči dokaz da je netko nešto sakrio. Jer uvijek kad se isti kriteriji primijene na velikosrpsku mitologiju — nastaje tišina. Jer tada odjednom vrijedi: “nije sve jasno”, “to je složeno”, “tako se pričalo”, “meni je baba rekla”. Englezi su sročili taj velikosrpski mentalni sklop u jednu izreku: "You lie like a Serb". Zato je ova rečenica najtočnija dijagnoza mitomanije: kad je riječ o Hrvatima, svaki nedostatak dokaza je dokaz nepostojanja; kad je riječ o “njihovima”, svaki nedostatak dokaza je dokaz da su dokazi namjerno uništeni. Velikosrpski mitoman ne želi istinu. On želi biti u pravu. Ali problem s mitovima je što imaju rok trajanja. A taj rok upravo gledamo — u boji, s tonom, i u punoj 8K rezoluciji stvarnosti. #memorandum

Robert Špehar

12,267 views • 6 months ago

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Elmedin Dino Konaković, doneo je samostalno odluku, da iz svog političkog plena (čitaj Dinova babovina-BH Telekom), odstrani Pinkove kanale u narednih 15 dana! Zato sam pažljivo pročitao i analizirao njegovo javno obraćanje meni i Pink Media Grupi! Zanimljivo je sto Konaković svoju ličnu naklonost Iranu i Iranskoj novijoj tradiciji, po kojoj je iranski režim samo u prošloj godini, javno pogubio više od 3000 ljudi u Iranu, retorički zameni i optuži mene da sam rekao “naklonost svih Bošnjaka”, a to je netačno i apsolutno NO GOOD! Da ispravim gospodina Konakovića, Bošnjaci su divan narod kao i Srbi, samo su pojedinci nepošteni, ekstremni i genocidni! Mi to kažemo “u svakom žitu ima kukolja”. Ako ovaj stručnjak i ekspert za medijske sadržaje, ovo ne razume mogu i ovako da mu pojasnim, Dino, nisi ti svi Bošnjaci, ti si samo jedan Bošnjak i to prilično, nesolidan, i zao! Rukovodstvo BH Telekoma je profesionalna i stručna ekipa i mi ćemo se povinivati svakoj njihovoj odluci, ali to ne znači da ćemo ćutati i da ćemo dozvoliti da nam “Dino Vanjski” uređuje i ocenjuje program! Od tri velika telekom operatera, u Bosni i Hercegovini, Pink sa dva ima dugoročne i stabilne ugovore, ako ovom pridodamo i sopstvenu OTT platformu, koju puštamo za nekoliko dana, ovo znači da će biti “dana za megdana” Ali ako je i ovo prekomplikovano za ovog Šolakovog prijatelja da probam ovako! Ja sam u Sarajevu proveo nekoliko godina i imam prijatelja u Sarajevu više nego u Beogradu, tako da primam podršku sa svih strana, jer na kraju dana svi sve znaju, osim što se “Dino Vanjski” pravi lud! Zanimljivo je da je Konakoviću zasmetao Pink baš u trenutku kada BH Telekom kod banaka traži kredit za akviziciju koja bi Šolaku i “njegovom sarajevskom prijatelju” donela celo bogatstvo! Nešto naglas razmišljam i računam, umesto da ovakav potez poveća EBITDA i net profit BH Telekomu on će ga prepoloviti, ali živi bili pa videli! Ako meni ne veruje neka pita nekog bankara šta ovo znači i šta misli o ovom što sam napisao! Svi ćemo budno pratiti i porediti rast BH Telekoma, u prethodnih 13 godina sa 70 Pink kanala, i period bez Pinkovih kanala u naredna 24 meseca! U velikom broju zemalja, za ovakve odluke nije uspostavljena samo politička i moralna odgovornost već i krivična, ali bez obzira što sam državljanin i Bosne i Hercegovine, neću sebi dati za pravo da komentarišem kriminalne poteze u zemljama u kojima nisam rezident, to su, oprostite mi, ali ipak vaše stvari i vaše odluke! Ako “Dino Vanjski” čak ni ovo ne može da ukapira, ja sam spreman da doletim do Sarajeva i lično gospodinu “ Konakoviću” napravim prezentaciju i pojasnim matematički, sunovrat ove sumanute odluke! Naravno, moj dolazak bi podrazumevao sve neophodne bezbednosne garancije, jer je malo glupo da treći svetski rat ponovo krene “Atentatom u Sarajevu, mislim na sebe, ne na Ferdinanda! Srdačno Vas pozdravlja vaš YU-Žex

Željko Mitrović

17,900 views • 4 months ago

Kada pomislimo na filmove koji slave život, bez zadrške, bez savršenstva, sa svim njegovim gresima, tugama, ali i neopisivim trenucima radosti, retko koji naslov toliko nepogrešivo pogođa srž kao 'Zorba the Greek' iz 1964. godine. I još ređe se desi da jedan glumac tako savršeno ovekoveči duh lika da mu se i sopstveni život počne klanjati. Anthony Quinn nije samo odigrao Zorbu. On je postao Zorba. Film je snimljen prema romanu Nikosa Kazantzakisa, a režirao ga je Michael Cacoyannis. Sniman na ostrvu Krit, u selu Stavros, film je postao slavljen ne samo zbog svoje naracije, već i zbog posebne energije koju nosi, sirove, nesputane. Zorba je figura koja pleše usred ruševina života..Uči nas da život ne mora da se razume..već da se živi. Ali ono što je manje poznato, da Anthony Quinn, glumac koji je odigrao Zorbu, nije bio Grk. Rođen kao Antonio Rodolfo Quinn Oaxaca, u Meksiku, u siromašnoj porodici, bio je dete emigranata. Odrastao je uz oca koji je bio revolucionar u Meksičkom ratu, i majku katolkinju irskog porekla. Njegovo detinjstvo bilo je teško, preplavljeno borbom, ali i strašću za umetnostima, slikanjem, pisanjem, sviranjem trube i glumom. U mladosti je bio i radnik, i bokser, pa čak i učenik slavnog arhitekte Franka Lloyda Wrighta. Malo je poznato da je Quinn bio strastveni umetnik i skulptor tokom celog života. Njegove slike i skulpture izlagane su širom sveta. U glumi se našao gotovo slučajno, ali je to nosio kao životne uloge, ne kao profesiju. Ulogu Zorbe prihvatio je sa 50 godina. Grci su u početku gunđali, zašto stranac glumi njihovog mitskog čoveka? Ali kada je zaigrao sirtaki na plaži, više niko nije pitao ništa. Još jedna manje poznata činjenica: sirtaki, koji danas svi smatraju tradicionalnim grčkim plesom, nije postojao pre filma. Nastao je na licu mesta, delimično zbog Quinnove povrede stopala, pa je koreograf morao osmisliti korake koji su sporiji i jednostavniji. I tako je povreda stopala i impuls trenutka stvorila ples koji danas simbolizuje čitav jedan narod.. Anthony Quinn je i privatno živeo kao Zorba, imao je 13 dece sa različitim ženama, voleo je život, žene, umetnost, putovanja, i nikada nije prestajao da stvara. U jednom intervjuu rekao je: "Zorba nije samo lik. On je moja filozofija.. Kada ne znaš da li da se smeješ ili plačeš...ti pleši." Zorba nas uči kako da 'propadnemo' sa stilom..Da prihvatimo neuspeh kao nužnu cenu slobode..Da volimo duboko, čak i kad znamo da će zaboleti..Da ne odlažemo radost. Anthony Quinn nije bio svetac. Ali bio je čovek koji je uloge živeo do kostiju. I kada je plesao na kraju filma, bez muzike, samo uz ritam talasa i korake, to nije bio ples Zorbe. Bio je to ples čoveka koji je razumeo život.. Zato, kad sledeći put pogledate 'Zorba the Greek', gledajte ga kao ogledalo..Možda vam i šapatom kaže: "Zašto tako ozbiljno, prijatelju? Ples je jedini odgovor." ✨

The Martian

14,107 views • 1 year ago