Video yükleniyor...

Video Yüklenemedi

Ana Sayfaya Dön

28,853 görüntüleme • 2 yıl önce •via X (Twitter)

10 Yorum

Wonder Peters profil fotoğrafı
Wonder Peters2 yıl önce

Yemadoda, bajabula abantu bo. All these creative juices!

Mpie Mthethwa profil fotoğrafı
Mpie Mthethwa2 yıl önce

Sis' Dudu besicela usidlulisela kubaba ukuthi sicela Fill up Moses Mabhida in January khona into engfuna bayibone laba...

Presidium - The RET Putinist profil fotoğrafı
Presidium - The RET Putinist2 yıl önce

Wow! Wow! Wow! What a rendition.

😍🌹Carol Maloka🌸🌷🇮🇹 profil fotoğrafı
😍🌹Carol Maloka🌸🌷🇮🇹2 yıl önce

Only R350

Wonder Peters profil fotoğrafı
Wonder Peters2 yıl önce

@_AfricanSoil

Jireh228 Eyewear🇿🇦 profil fotoğrafı
Jireh228 Eyewear🇿🇦2 yıl önce

I'm glad of what is happening now,@PresJGZuma you bring hope to the hopeless

Nonduku👑 profil fotoğrafı
Nonduku👑2 yıl önce

Woza 2024

Mfanukhona Tsotetsi profil fotoğrafı
Mfanukhona Tsotetsi2 yıl önce

Umsholozi uwulolile ngempela Umkhonto Ziyakhala manje🙌🙌

Themba profil fotoğrafı
Themba2 yıl önce

I love him more than any politician

Mamzolo profil fotoğrafı
Mamzolo2 yıl önce

❤️‍🔥❤️‍🔥❤️‍🔥

Benzer Videolar

PIONIRSKA MARAMA, NEMAČKI SAVETNIK I SRPSKI SENDVIČ Profesor doktor Milo Lompar izneo je činjenicu preko koje se u svakoj ozbiljnoj državi ne bi prešlo ćutanjem. Jerg Heskens već trinaest godina savetuje Aleksandra Vučića u vezi sa nemačkim investicijama. Istovremeno je zaposlen u nemačkoj organizaciji GIZ kao dugoročni savetnik u partnerstvu nemačkog Ministarstva privrede i Vlade Srbije. Nemačka strana javno je potvrdila da finansira savetničke aktivnosti koje pomažu razvoj proizvodnih lokacija nemačkih kompanija u Srbiji. Istraživanja su njegov rad povezala i sa razgovorima o projektu Jadar. Ovde nije pitanje što je taj čovek Nemac. Nisu problem ni međunarodna saradnja ni dolazak stranih investitora. Pitanje je mnogo jednostavnije: Kome odgovara čovek koji savetuje predsednika Srbije, a čiji rad finansira sistem druge države? Čije interese prvenstveno zastupa? Ko kontroliše njegov rad? Ko je u Srbiji znao za taj odnos? Zašto građani o tome nisu bili jasno i pravovremeno obavešteni? I kako je moguće da čovek koji svakodnevno deli potvrde o patriotizmu, određuje ko je izdajnik, a ko rodoljub, trinaest godina prima savete od čoveka čiji rad finansira druga država? To nije dokaz izdaje, ali jeste dovoljan razlog da se u svakoj normalnoj zemlji upale sva svetla, otvore dokumenta i polože računi pred građanima. Umesto toga, imamo tišinu. Vlast ćuti jer bi morala da objasni kako se njen vašarski patriotizam uklapa sa činjenicom da je predsedniku godinama blizak savetnik finansiran kroz nemački državni sistem. Veliki deo takozvane proevropske opozicije ćuti jer bi morao da prizna da Evropska unija nije romantično društvo dobrih vila koje Srbiju vodi ka demokratiji, već zajednica država koje pre svega štite svoje političke i ekonomske interese. Kada su im potrebni litijum, tržište, jeftina radna snaga i politička stabilnost, kvalitet demokratije iznenada postaje mnogo manje važan. Jedni nam prodaju lažni patriotizam. Drugi nam prodaju lažnu Evropu. A iza kulisa zajedno čuvaju zatvoren sistem u kojem su podeljene uloge, privilegije, televizije, tenderi i dozvoljene granice pobune. Zato Milo Lompar smeta. Ne zato što govori ono što ljudi žele da čuju, već zato što godinama govori isto, čak i kada mu to ne donosi ni funkciju, ni ambasadu, ni televizijski termin, ni aplauz podobnih. Za mene je upravo takva doslednost danas retka politička vrednost. Ne morate se sa njim slagati u svemu, ali morate priznati da nije menjao zastavu svaki put kada se promeni vetar. A mi i dalje raspravljamo ko je veći partizan, četnik, komunista, Evropljanin, Rusofil ili patriota, dok nam pred očima drugi raspoređuju zemlju, rudnike, radnike i budućnost. Mnogi ljudi, čak i oni rođeni decenijama posle Tita, i dalje žive sa pionirskom maramom vezanom oko svesti. Nije više obavezno crvena. Danas može biti u boji stranačke knjižice, televizijskog logotipa ili masnog papira u kojem se dobija sendvič. Suština je ostala ista: ne pitaj, ne sumnjaj, ne izdvajaj se, veruj vođi i čekaj da ti neko odozgo objasni šta je istina. Nije problem sećanje na mladost. Problem je kada čovek ostari, a nikada ne postane građanin. Kada čitavog života ostane pionir koji čeka značku, pohvalu i tapšanje po ramenu nekog novog maršala. A onda dolazimo do moralnog raspada o kojem Lompar govori: Nije me briga šta se dešava u Pančevu jer živim u Beogradu. Nije me briga šta se dešava na Novom Beogradu jer živim na Zvezdari. Nije me briga šta se dešava komšiji jer još nisu došli po mene. Nije me briga ko savetuje predsednika, ko plaća savetnika i kome odlaze naši resursi, sve dok sam ja dobio radno mesto, subvenciju, funkciju ili sendvič. Tako se država ne ruši odjednom. Tako se društvo mrvi čovek po čovek, ulica po ulica, interes po interes, sve dok ne ostane gomila usamljenih pojedinaca koji više nisu sposobni da brane ni zajedničko dobro ni sopstvenu slobodu. Zato se ne traži od vas da obožavate Lompara. Ne traži se ni da verujete meni. Traži se samo da skinete maramu sa očiju i postavite najobičnija pitanja: Ko upravlja Srbijom? U čijem interesu? Ko savetuje one koji odlučuju? Ko tog savetnika plaća? I zašto o tome ćute i „patriote“ i „Evropejci“? Kada građanin prestane da postavlja pitanja, vlast više ne mora ni da ga ubeđuje. Dovoljan je sendvič. A marama je već vezana...

Beg@

11,527 görüntüleme • 2 gün önce